Jedi, jedi i opet jedi

Iako sam već preko mjesec i pol na dijeti, a osim dijete mi se ništa posebno zanimljivo ne događa u životu, ovaj post sam odlučila posvetiti svom omiljenom restoranu. Ne radi se tu o nekom otmjenom mjestu u kojem kuhaju poznati svjetski kuhari i svaki tanjur izgleda kao umjetničko djelo, a kada dobiješ račun prisjedne ti to što si pojeo, već se radi o azijskom “all you can eat” (ili ti “žderi dok ti ne pozli”) restoranu imena Wok one. Dakle, za mene taj restoran predstavlja savršen omjer cijene i kvalitete, a o kvantiteti da i ne govorimo. Naime, što se tiče hrane vrlo sam “kvantitetna” osoba. Mogu pojesti čuda. I tako intenzivno volim jesti. Što je rezultiralo time da sam sada na dijeti. Također intenzivnoj.

Moj intenzivno obožavan Wok one je samoposlužni restoran u kojem u vrijeme ručka imate dva stola s hranom, na jednom su sushiji, voće, povrće, salate i deserti, a na drugom gotova slana jela. Sve je izuzetno ukusno, a cijena ručka tijekom tjedna iznosi 69,00 kn po osobi. S obzirom da možeš pojesti koliko želiš i možeš, u mom slučaju i jedno i drugo je jako puno, cijena je i više nego prihvatljiva. Vikendima i u vrijeme večere cijena je 99 kn po osobi, ali tada imate još jedan stol na kojem se nalaze sirovi sastojci (meso, morski plodovi, tjestenina i povrće) koje sami birate i nosite kuharu koji onda to sve peče, a vi možete gledati ili se vratiti za svoj stol i pričekati da vam konobar donese kada je gotovo.

Također postoji i opcija gableca, koju ja ne bi ni skužila da nisam primijetila ljude sa toliko pretrpanim tanjurima da im sve ispada iz njih. Prvo sam komentirala “gle ovog pretjerano korpulentnog gospodina, prelijen je dignuti se više puta i otići po hranu pa si je natrpao tri puta više nego što stane na tanjur” jer ja volim stavljati po malo na tanjur i onda odlaziti jedno stotinjak puta po hranu (tako vježbam, krećem se, pa će se manje lovit – dijeta, kako sam već napomenula). No onda sam vidjela tablu sa opcijom gableca koja podrazumijeva jedan tanjur sa dva glavna jela i dva priloga za 35 kn. Nije bitno koliko natrpate, bitno je da sve stane u jedan tanjur. Tada sam shvatila korpulentnog gospodina. I ja bi isto toliko natrpala i pojela. Da nisam na dijeti, logično.

Super mi je i to što je ispred Solidum centra (Wok one je naime u sklopu istoga) veliki besplatni parking, a nije potrebna ni rezervacija stola. Prvi put sam zvala da rezerviram stol i onda mi je djelatnica, pretpostavljam Kineskinja, rekla: “Ti ne trebaš ništa. Ti samo dođeš.” i od onda ja samo dođem. I samo sam došla već više puta. I samo ću doći još više puta.

Na kraju samo želim reći da ovo nije plaćena reklama od strane Wok one-a. Jednog dana kada postanem svjetski poznata blogerica možda mi netko nešto i plati (dovoljno je da me nahrani, ne trebaju mi novci), a do tada ću pisati o onom gdje me srce (ili želudac u ovom slučaju) vuče.