U Ljubljani sam bila par dana prije odlaska u Skopje. Bila je divna sunčana listopadska subota. Karla i ja smo imale izuzetnu sreću s vremenom jer smo karte kupile još u svibnju ili lipnju kad je bila godišnjica Flix busa i karta Zagreb – Ljubljana je koštala 1 kunu. To je bio jedan od naših girls trip-ova koje jako volimo, a nismo bile duže vrijeme.
Kada idete na girls trip onda planirate jedno vrijeme potrošiti na slikanje za Instagram koje nam je Karla uvrstila u plan puta koji je prethodno napravila. S obzirom da je ona nedavno u dva navrata posjetila Ljubljanu, znala je sva instagramična mjesta na kojima se moramo slikat. Tada nisam znala da ću u Skopju napravit kolekciju slika za koje se nisam morala ni truditi jer je Skopje jednostavno stvoreno za to, no ni Ljubljani ne nedostaje takvih mjesta.
Ljubljana je pravi europski grad. Mene je asocirala na Pariz umanjenih dimenzija. Kafići i restorani pored rijeke po kojoj voze turistički brodići, a čije obale spajaju šarmantni mostići, veliki broj umjetnika koji prodaju svoje uratke, sviraju, pjevaju, glume, veliki broj turista koji šeću u grupama s vodičem ili u svojem vlastitom aranžmanu.
No kada šećete ulicama osjeti se i malo Austrijskog „štiha“. Slično Grazu ili Salzburgu. Restoran „Sokol“ u kojem smo ručale poslužuje slovenske specijalitete i uređen je u tradicionalnom slovenskom stilu. Nisam pojma imala da Slovenci imaju tako ukusnu gastro ponudu. Ostala sam ugodno iznenađena.
Ljubljana ima i svoju tvrđavu do koje vozi i uspinjača za koju povratna karta košta 5 eura, no s obzirom da zaista nije na nekom strmom i visokom brdu, već na malom brdašcu, odlučile smo se prošetati i uštedjeti novac. Radije smo ga odlučile potrošit u Primarku. A tamo za 5 eura možete i nešto konkretno kupit. U samu tvrđavu nismo ulazili jer se ulaz plaća, pa smo samo prošetale uokolo i malo se slikale, no u tome nas je ometao jak vjetar koji nije imao razumijevanja za zahtjeve Instagrama.
Obzirom da centar grada nije velik, za šetnju je dovoljno sat vremena. Ako uračunate slikanje, kavu, ručak i posjet tvrđavi, nećete potrošit više od 4 sata. A mi smo trebale tamo provesti punih 10 sati stoga je odlazak u Primark bio logičan odabir. Naravno nismo planirale ništa kupiti, samo neku sitnicu ako nam se baš svidi jer putujemo zbog novih iskustava i uspomena, ne zbog shoppinga, no izašle smo svaka sa ogromnom vrećom punom stvari. Ja sam između ostalog kupila i kaput i cipele. Ali ostat će nam u uspomeni i iskustvo kupovanja u Primarku. A opće je poznata činjenica da se tamo može za malo para puno toga kupiti. I nađe se stvarno dobrih stvari. Ima i onih katastrofičnih, ali zar ih nema gotovo svugdje?
U Primarku smo provele gotovo isti vremenski period kao i u centru grada. Tamo vrijeme neobično brzo prolazi. Da živim u dućanima, život bi mi proletio. Nakon njega vratile smo se u centar, što je sada predstavljalo i ozbiljnu tjelovježbu s obzirom da smo nosile prilično težak i velik teret. Tako da je jedini izbor bio ponovo sjest na kavu u kafić pored rijeke u kojem smo već sjedile, a koji je Karlino obavezno odredište kad dođe u Ljubljanu. On ima i dio koji se nalazi na samoj vodi, kao na maloj splavi, ali mi smo odabrale stol na čvrstom tlu jer patim od morske bolesti, a nije baš neki doživljaj povraćati u stranoj zemlji. Ni u svojoj zemlji. Ni u međuzemlju.
Taj dan u Ljubljani nam je tako brzo prošao vjerojatno zato što nam je bilo jako lijepo, ne samo zbog ambijenta, već i zbog toga što smo bile zajedno, a sve što je lijepo kratko traje. Srećom Ljubljana je udaljena od Zagreba autobusom samo dva i pol sata pa ćemo ubrzo opet svratiti na kavicu, ručak, a vjerojatno i shopping.
Lupretty Life 