Adventiranje i adventsko prigovaranje

Do sada je već svatko tko zna sva slova napisao nešto o zagrebačkom Adventu, pa je red da se i ja oglasim. A ove godine sam postala pravi ekspert za Advent s obzirom da sam ga posjetila vjerojatno duplo više puta nego svih dosadašnjih godina njegovog postojanja zajedno. Uzrok mom čestom gostovanju na Adventu je taj da mi je ove godine ured u centru grada pa nisam opterećena traženjem parkinga ni čekanjem tramvaja koji bi me doveo do željene lokacije, a što mi je uvijek predstavljalo problem.

Zapravo na pisanje posta o Adventu potaknule su me objave u raznim grupama na temu Zagreba gdje je pljuvanje po Adventu postalo uobičajeno. Nazivaju ga vašarom, seljačlukom, neukusom, nečim što su u naš divan grad donijeli “dotepenci s brda” i uništavaju našu kulturu i tradiciju. Plaču za vremenom kad je na Trgu bila samo jedna okićena jelka, a oni su u miru mogli kupiti hrenovku u neboderu i u tišini prošetati Zrinjevcem. Tvrde da se gastronomska ponuda Adventa svodi na jeftine kobasice i tvrde fritule iz užeglog ulja. E pa nije tako. Provjerila sam višekratno. Gastronomska ponuda je raznolika i sve što sam pojela bilo je ukusno i svježe. Grad je divno ukrašen, naročito Gornji grad i tunel Grič, posjetitelja ima puno, i domaćih i stranaca i svi su veseli i dobre volje. Ljudi iz čitavog svijeta dolaze vidjeti naš Advent koji je nekoliko puta proglašen za najljepši advent u Europi i treći u svijetu, pa izgleda da samo nama Zagrepčanima ne valja. I to me baš ljuti. Umjesto da budemo ponosni na svoj grad i sretni što se u njemu događa nešto što ljudi iz cijelog svijeta žele vidjeti i doživjeti, mi po tome pljujemo jer je sve to Bandićevo djelo. Zar je bitno da li je to Bandić započeo ili netko drugi? Mislite li da stranci znaju tko je Bandić? Ili da ih zanima što on radi? Ili kolika je cijena adventske kućice? Mislite da bi stranci dolazili u tom broju gledati naš grad koji je definitivno divan sam po sebi da nema adventa? Da bi dolazili gledati samo zgrade i jednu okićenu jelku na Trgu i jeli hrenovku u neboderu i nakon toga mirno šetali Zrinjevcem? Vjerujte mi, ne bi. A ako nekome ovo ide na živce, neka se strpe tih mjesec dana, pa će nakon Nove godine opet u miru jesti svoju hrenovku.

Od svih dijelova Adventa najmanje me se dojmilo Fuliranje koje je najpopularniji dio Adventa. Ima mnogo kućica sa hranom, ali malo stolova, a pogotovo sjedećih mjesta, gužva je velika, pa nijednom nisam osjetila potrebu zadržat se tamo. I od svih drugih dijelova, ovaj mi je djelovao najmanje čisto i uredno. Tako da sam kroz njega u pravilu samo prošetala bez zadržavanja. Obzirom da Advent na toj lokaciji traje još samo sutra, pokušat ću ipak nešto i tamo pojest jer sam čitala izvrsne recenzije o gastronomskoj ponudi Fuliranja, a želja mi je probati bubble waffle s čokoladom i kikirikijem. Vidjela sam slike i već one su izazvale pojačanu salivaciju u mojim ustima.

Na Tomislavcu je već klasični Ledeni park koji je predivan i ove godine, ali nisam isprobala klizalište jer nisam klizala valjda 30 godina i nikako mi nije privlačno sramotit se pred hrpom ljudi koji se slikaju i šetaju uokolo. Možda nekom slučajno upadnem u kadar pa me objavi na Instagramu. Mislim da bi scena gospođe u zrelim godinama (neko bi možda rekao babe, ali taj je fakat bezobrazan) koja mlatara rukama i nogama i pada među djecom i teenagerima mogla postati viralna, a to baš nije popularnost kakvu bi željela.

Zrinjevac mi je malo dosadan. Lijepo izgleda, ali realno tamo nema ništa meni interesantno. Većina kučica je za prodaju suvenira i umjetnina, iz paviljona svira muzika, ali meni je to samo za prošetati, nema ništa što bi me zadržalo da tamo provedem neko vrijeme.

Na Trgu je ove godine super. Uz onaj klasični dio sa umjetnim snijegom, klupicama i borićima uz Johann Franck, odnosno nekadašnju Gradsku kavanu i Zagrebačku banku, prema Banu iznad niza kučica sa hranom napravljena je terasa sa stolovima na kojoj možete jesti ili piti uz pogleda na čitav Trg. Cijene su više nego prihvatljive. U “Žirafi” čija je zadnja kučica prema Banu Malibu sa sokom od jabuke košta 12 kuna, taquitos con pollo 7 komada sa dva umaka 15 kuna, a kobasica „mamma mia“ sa topljenim sirom, umakom od vrhnja i češnjaka i prženim lukom 19 kuna. Od jedne takve kobasice siti ste cijeli dan. Na kućici “Okruglice” uz slana jela ima super ponuda slastica gdje sam probala fritule sa rupom u sredini i nugat umakom za 20 kuna koje su bila stvarno ukusne, i ne, nisu pečene u užeglom ulju. Jedino što me smetalo na Trgu je što ima puno žicara. Nisam neosjetljiva na ljudsku patnju i siromaštvo, pomognem kada imam priliku i mogućnosti, ali za profesionalne žicare romske nacionalnosti stvarno ne osjećam sažaljenje. Naročito me iritira kada mi se netko zalijepi za stol kada zijevam za kobasicom i neće se maknut dok mu nešto ne dam. E pa takvima zasta nikada ništa ne dam. Možete reći da sam zločesta, ali barem bi mogli pričekati da pojedem pa da mogu posegnuti u torbu čistim rukama za kojom kunom. Osim profesionalnih žicara, ima i prevaranata koji se predstavljaju da sakupljaju novac za udruge za napuštene psiće. S obzirom da sam u mnogim psećim grupama na fejsu i pratim stranice raznih udruga tog karaktera, znam da se radi o varalicama jer su udruge već nebrojeno puta upozoravale upravo na takve koji se po Trgu predstavljaju da sakupljaju novac u ime njihovih udruga, ta molili da ih se prijavi policiji. Nisam nikoga prijavila, ali nisam ni dala pare. Ni oni ne čekaju da pojedeš nego uskaču u pola zalogaja.

• 

• 

• 

• 

Na Gornjem gradu je prekrasno. Od Matoša, preko platoa Gradec, Klovićevih dvora, Strossa pa sve do tunela je neopisivo lijepo. U Klovićevim dvorima je malo klizalište, ispred njih imate i Nivein aparat za slikanje koji vam slike pošalje na mail pa ako vas je više ovo je idealno mjesto za napravit grupnu fotku sa svima na njoj. Na platou Gradec jela sam crni hamburger sa umakom od tartufa. Jako, jako fino. Cijena 55 kuna. Nije malo, ali nije ni pretjerano. No još bolji hamburger jela sam kod Matoša u „Bear’s Cave“ kućici. Taj je koštao 48 kuna i mislim da je bio jedan od najboljih hamburgera koje sam u životu pojela. Tamo sam također pila punč s alkoholom (ima i bezalkoholni) za 16 kn i on je bio prefini, pa sam se u idućem posjetu na tu lokaciju opet vratila po njega. Na cijelom gornjem gradu ima savršenih mjesta namijenjenih fotkanju, tako da se sigurno nećete vratiti, a da nemate barem nekoliko slika za Instagram. Ili za uspomenu. Ili za poslati baki. Tunel je sasvim posebna priča. Od ulaska do izlaska osjećat ćete se kao da idete kroz neku bajku, neki nestvarni svijet mašte. Sve je u stilu Orašara i kada izađete iz tunela u Radićevu ulicu odmah ste pored trgovine koja prodaje figurice Orašara, pa se turisti pod dojmom atmosfere iz tunela lako navuku na kupnju. I mi samo zamalo “pale”. Ali ipak nam je puno bilo 250 kuna za jednog osrednje velikog Orašara, naročito jer ne znamo koliko bi preživio pored naših hiperaktivnih mačaka.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Na Europskom trgu mi se najviše svidjela jelka Udruge Ozana koja je napravljena od heklanih i pletenih kvadratića od kojih će kasnije biti napravljene deke za beskućnike. Tamo se nalazi i kućica u kojoj se prodaju talijanske slastice, a ja uvijek kupim cannolije. Preskupi su, ali su i fini, pa mi je teško odoljeti im.

Sve u svemu Advent nam je prekrasan. Nadam se da će biti ovakav svake godine, a možda bude i još veći i još ljepši. A čangrizave stare Zagrepčance mrzitelje svega novog i modernog molim da se strpe tih mjesec dana i puste nas ne tako fine i ne tako stare da uživamo i veselimo se ovom šarenilu, lampicama, kobasicama i kuhanom vinu, jer život je puno ljepši kad se opustite i uživate u ovome što vam se pruža, a ne tražite nešto negativno u svemu što vas okružuje. A ako se potrudite u svemu možete naći i negativne i pozitivne stvari. Ja preporučujem da se usredotočite na one pozitivne. Biti će vam život puno ljepši i kvalitetniji.