Iz Grčke smo se vratili prije više od 3 mjeseca i ovo je valjda već 33. pokušaj pisanja blog posta o tome. U zadnjem pokušaju sam napisala pola knjige, a stigla sam do drugog dana i shvatila da tu sagu nitko ne želi i neće pročitati. Dakle, neću pisati o tome kako je Atena divna i koje povijesne znamenitosti možete tamo vidjeti jer to sve možete naći na internetu. Opisat ću u kratko naše dogodovštine koje su pratile razgledavanje povijesnih znamenitosti. I da, usprkos svega što nam se desilo, Atena nam je divna i super smo se proveli.
Iznajmili smo divan apartman blizu Nacionalnog arheološkog muzeja, no ispalo je da se nalazi u kvartu koji liči na Bronx Atene. Usprkos tome što je apartman na slikama i u živo bio presladak, u ladici u kuhinji bio je pokojni žohar, a na wc školjku smo mogli sjesti samo bočno jer je ispred bila mašina za veš pa nam nisu stale noge. Nema veze. Bilo nam je lijepo.
Spavaća soba 
Boravak 
Kuhinjica – u srednjoj ladici desno je žoharčić 
Pogled sa balkona na Bronx
Prvi dan po dolasku razgledali smo Akropolu i na povratku u Bronx opljačkali su nas u metrou. Osim novca, Alan je ostao bez vozačke i prometne. Prijavili policiji. Policija maksimalno nezainteresirana. Predložili su nam da prijavimo gubitak dokumenata, ne pljačku jer u slučaju pljačke dobijemo potvrdu o ukradenoj vozačkoj na grčkom što nitko nigdje neće razumjeti, a u slučaju gubitka na engleskom što nam je bitno jer nam treba za vožnju kroz Austriju i Mađarsku. Naravno pristanemo i prijavimo gubitak. Dobijemo potvrdu koju uredno pospremimo, zahvalimo se i odemo bez provjeravanja što smo dobili (jako pametan potez). Tek u Zagrebu vidimo da smo dobili potvrdu na grčkom koju naravno u MUP-u nitko ne razumije.
U Ateni nema PBZ-a. Što je i za očekivati, ali s obzirom da Privredna banka Zagreb spada u Intesa Saopaolo grupu, tražili smo banku Intesa Saopaolo. Google maps nas je doveo do brazilske ambasade. Dakle nema ni PBZ-a, ni Banke Intesa, ni pripadajućih joj bankomata. Ali mjenjačnice uredno mijenjaju kune u eure i svugdje možete plaćati karticama.
Toaleti u Grčkoj su katastrofa. Predivni restoran u centru Atene ima wc kao lokalna krčma u nekoj teškoj zabiti u Hrvatskoj. I gori. U pola ih se jedva uvučete. Morate preskakati školjku da biste zatvorili vrata ili izvodit neke slične egzibicije. I prljavi su. I mokri. Nema veze. Svejedno nam je bilo lijepo. Nismo pokupili nikakvu boleštinu.
Atenjani vole pse. To mi je super. Šetaju ih posvuda. Naročito u vrtu Nacionalnog arheološkog muzeja gdje smo ujutro pili kavu i jeli kroasane. Većina ih hoda slobodno, nisu na uzicama, ali nismo prisustvovali niti jednom psećem ekscesu. Psići kakaju posvuda. Vlasnici to baš i ne pokupe. Vidjeli smo samo jednog savjesnog gospodina kako čisti za svojim psom, a jako puno smo ih vidjeli kako samo produže. No nema ni dežurnih baba, deda i samoprozvanih komunalnih redara koji jedva čekaju da krenu upozoravat i korit nesavjesne vlasnike. Tamo vjerojatno isto prepuštaju ovlaštenim komunalcima ili onima čiji je posao upozoravat i kažnjava nesavjesne vlasnike. Ne opravdavam nesakupljanje kakice, ali još me više živciraju oni koji jedva čekaju da mogu nekome solit, makar i s razlogom. Ili možda tamo jednostavno nikog nije briga gdje pas kaka. Nismo stali u pseću kakicu i bilo nam je super.
Pas 1 
Pas 2 – ovaj nema vlasnika. Hrane ga prolaznici. 
Nacionalni arheološki muzej
Ali mačke su druga stvar. U mačju kakicu sam stala. Naime u Ateni ima jako pun slobodno živućih mačaka koje građani i turisti hrane i jako su pitome, druželjubive i debele. S obzirom da obožavam mačke, htjela sam se slikati s njima i u zanosu i oduševljenju sa micikama, stala sam u micikino govance. Ako se poveća slika, može se i vidjeti dokaz na mojoj tenisici. Nije bilo neočekivano jer tamo gdje su mace logično je da ima i mačje kakice. Nema veze. Svejedno mi je bilo lijepo i sretna sam što sam se slikala s macama. Kakicu sam očistila.
Oko rimske Agore ima milion crnaca koji prodaju končane narukvice. Odnosno primaju donacije za afričku kulturnu večer. Jako su srdačni, jako te vole i dosadni su kao dijareja. Ako odgovoriš na ijedno njihovo pitanje, gotov si. Više te ne puštaju bez narukvice. Alan se naravno odmah upustio u konverzaciju jer mu je brat crnac pohvalio bradu i rekao mu da je kralj. Osvojio ga je na prvu. Alan dao 10 eura za 2 narukvice od konca. Crnac nas izgrlio i ponudio nam da kupimo i travu. Kralj je ljubazno odbio. Narukvice se drže i dan danas nakon gotovo 4 mjeseca. Izgleda da vrijede 10 eura. Ili je u cijenu bila uračunata i ona trava koju smo odbili. Nije nam žao, bilo nam je zabavno.
Upoznali smo sve zlatare i srebrnare na Plaki jer ako zastanete pogledati izlog makar na 3 sekunde odmah se stvore pored vas i započnu vašu metamorfozu od osobe koja je pokazala interes preko potencijalnog kupca do kupca. Alan se sprijateljio sa svima, ali se u kupca ipak nije dao preobratiti. Vjerojatno zato jer su nam odmah po dolasku ukrali novce. No nakit je krasan i jeftiniji nego u Hrvatskoj. Alan mi je za Valentinovo kupio divan srebrni prsten za 20 eura. Toliko smo para još imali. Naši prijatelji zlatari svi od reda su nas upozorili da lančiće obavezno nosimo unutar majice jer da će nam ih netko strgnuti s vrata. Hvala im na tome jer smo uspjeli barem to sačuvati. I nisu samo zlatari takvi. Svi trgovci i ugostitelji će vas pokušati vrbovati da kod njih potrošite novac. Ali svi su jako ljubazni pa vam nije žao potrošit.
Dlake nisu s moje ruke. To je bunda. 
Za one koji planiraju posjet Ateni želim napomenuti da su „The Big Bad Wolf“ hamburgeri apsolutno fenomenalni i ogromni, a koštaju od 4,5 do 6,5 eura. Mi smo prva tri dana jeli po restoranima i ručak za dvoje sa pićem, kavom i jednim desertom plaćali cca 30-ak eura. Birali smo najjeftinija jela, ali sva su bila fina. No kad smo otkrili Wolfa živjeli smo na hamburgerima. Stoga ako ste u Ateni a niste pri novcima ili vam ih ukradu u metrou kao nama, ovo vam je dosta bitna informacija.
Naša grčka avantura trajala je doslovno u obliku avanture do samog kraja, pa su tako Alanu na aerodromu našli bokser koji je propao kroz rupu u džepu jakne i potpuno smo zaboravili na njega. Pozvali su nam policiju. Alan je pokušao policajca podmitit sa kavom. Oduzeli su mu bokser. Ja sam mirno sve podnijela tipkajući na mobitel i nimalo se ne uzrujavajući. Mora da sam ili jako ostarjela ili jako volim tog muškarca ili mi je bilo jako lijepo u Grčkoj pa mi ništa nije moglo pokvarit dojam. Mislim da su ove zadnje dvije stavke u pitanju. Ipak sam ja još mlada.
I za kraj da ukratko samo pobrojim lokacije koje smo posjetili. Radi se o onim klasičnim znamenitostima koje svi obilaze, ali s razlogom, a to su Akropola i njeni obronci, Rimska Agora, Drevna Agora, Aristotelova gimnazija, Keramikos, Zeusov hram, Hadrijanova vrata, Mitropolitska katedrala na Trgu Mitropoleos, Plaka, Trg Syntagma, Lycabettus Hill ili ti brdo na kojem je mala crkva i sa kojeg se pruža savršen pogled na Atenu, Hadrijanova biblioteka, te Posjedonov hram na rtu Sounio. Njih vidite na slikama, a ako vas zanima njihovo povijesno značenje bez problema ćete sve saznati na internetu.
Drevna Agora 
Keramikos 
Keramikos 
Hadrijanova vrata 
Zeusov hram 
Lycabettus Hill 
Aristotelova gimnazija 
Mitropolitska crkva 
Parlament 
Lycabettus Hill 
Hadrijanova biblioteka 
Posjedonov hram 
Posjedonov hram 
Rt Sounio 
Hadrijanova bibloteka 
Zeusov hram 
Drevna Agora
Ako planirate put u Atenu želim vam da uživate, da upoznate crnce sa narukvicama, da jedete u Big Bad Wolfu i da vas ne opljačkaju u metrou niti igdje drugdje. Sretan put i znajte da vam zavidim.
Lupretty Life 