Oznaka: hrana

Leica kuharica

Istaknuto

Vjerojatno ne znate, ali ja jako volim kuhati. I zapravo jako dobro kuham. Iako se neki ljudi dosta iznenade kada to čuju. Vjerojatno im ne djelujem kao osoba koja kuha. Dapače želja mi je da se Karla i ja prijavimo za neki kulinarski show tipa „3, 2, 1, kuhaj“. Moram samo nju još malo uvježbati.

Prije par mjeseci našli su mi povišenu razinu kolesterola u krvi, te sam odlučila da se malo zdravije hranim. Da napišem da sam odlučila da se „zdravo hranim“ lagala bi, ali pokušavam jesti više povrća, a manje pizze, čipsa, pekarskih proizvoda i sličnog. Ne kažem da sam se toga u potpunosti odrekla, ali sam smanjila. I pijem jabučni ocat s medom ujutro i navečer (drevni recept mog muža. U početku mi je bilo užasno, ali u međuvremenu sam se navikla i mislim da sam sad malo i ovisna o tome).

Osim što volim kuhati prema već postojećim receptima, volim i sama smišljati jela i kombinirati sastojke. Tako sam ponukana akcijskim cijenama prokulice i brokule u Kauflandu smislila ovaj dolje navedeni recept. I dala mu ovo maštovito ime.

Složenac antikolesterolac a la Leica

Zapravo nemam pojma koliko tu ima kolesterola. Ja sam sebe uvjerila da ga ne može biti previše jer se jelo sastoji većinom od povrća.

  • 1 patliđan
  • 1 tikvica
  • 1 kg prokulica
  • 2 brokule
  • Cca 800 grama mljevenog mesa (miješano ili svinjetina ili junetina, ne puretina jer ju ne volim)
  • Cca pola litre milerama
  • 1 jaje
  • Malo parmezana
  • 1 luk
  • 3 češnja češnjaka
  • Špeka, pancete, šunke, pršuta ili nečeg sličnog koliko želite
  • Začini: sol, chilli, đumbir, curry, crvena paprika, origano, češnjak u prahu, mješavina začina za pečenje, papar ako ga imate što kod mene danas nije bio slučaj jer sam potrošila sve za sarmu.

Prvo nasjeckate luk i kratko ga propržite na ulju da uvene. Dodate meso i začine, te dinstate meso bez dodavanja vode.

Brokulu skuhati nakon što ste joj odrezali stabljiku. Dakle kuhate samo cvjetove.

Tikvicu i patliđan narezati i kratko popržiti na maslinovom ulju. Patliđan prije toga nasoliti da pusti gorčinu i prije stavljanja na ulje obrisati ga papirnatim ručnikom.

Prokulice očistiti i prerezati na pola, te osušiti krpom. Popržiti ih na maslinovom ulju, posoliti i dodati narezani špek, pancetu, šunku, pršut ili nešto drugo sličnog okusa što volite ili što vam je pri ruci. Ako nemate ništa od toga ili ništa takvog ne volite, može i bez toga. Ali bolje je sa. Kada je pri kraju dodati 3 češnja češnjaka zgnječena u onoj gnječilici za češnjak. Ako imate volje sjeckati, sjeckajte. Čitala sam da je bolje tako. Ja sam previše lijena pa ja gnječim.

Kad ste sve ovo obavili u tepsiju slažete prvo patliđan i tikvice da pokriju dno, onda ide meso, pa brokula i na kraju prokulica.

Zatim to sve zalijete umakom od milerama u kojem ste razmutili jaje i dodali iste začine kao što ste dodali u meso osim one mješavine za pečenje.

Sve posipate ribanim parmezanom i stavite peči 30 – 35 minuta na cca 180 ˚C. Gotovo je kada se parmezan lijepo rastopi i zapeče, a ne posmeđi.

Kada ga izvadite iz pećnice ostavite ga malo da se ohladi. Ionako ga nećete moći jesti dok je vruć, a raspadat će se kod vađenja iz tepsije. Kad se ohladi ostaje lijepo u komadu.

Ako se odlučite ovo skuhati, a volite sve sastojke, sigurna sam da ćete uživati. Ako ne volite neki od sastojaka zamijenite ga nekim drugim koji volite, npr. prokulicu zamijenite karfiolom. Jer ako ne volite prokulicu, a napravite složenac od prokulice, vjerojatno baš i nećete biti oduševljeni. Recept je vrlo varijabilan i možete dodavati i oduzimati što god volite i želite. Sigurna sam da će biti fino u svim varijantama.

Moji mali pomoćnici
Skuhala sam i sarmu. Nema veze sa receptom iznad, samo se hvalim.

Jedi, jedi i opet jedi

Iako sam već preko mjesec i pol na dijeti, a osim dijete mi se ništa posebno zanimljivo ne događa u životu, ovaj post sam odlučila posvetiti svom omiljenom restoranu. Ne radi se tu o nekom otmjenom mjestu u kojem kuhaju poznati svjetski kuhari i svaki tanjur izgleda kao umjetničko djelo, a kada dobiješ račun prisjedne ti to što si pojeo, već se radi o azijskom “all you can eat” (ili ti “žderi dok ti ne pozli”) restoranu imena Wok one. Dakle, za mene taj restoran predstavlja savršen omjer cijene i kvalitete, a o kvantiteti da i ne govorimo. Naime, što se tiče hrane vrlo sam “kvantitetna” osoba. Mogu pojesti čuda. I tako intenzivno volim jesti. Što je rezultiralo time da sam sada na dijeti. Također intenzivnoj.

Moj intenzivno obožavan Wok one je samoposlužni restoran u kojem u vrijeme ručka imate dva stola s hranom, na jednom su sushiji, voće, povrće, salate i deserti, a na drugom gotova slana jela. Sve je izuzetno ukusno, a cijena ručka tijekom tjedna iznosi 69,00 kn po osobi. S obzirom da možeš pojesti koliko želiš i možeš, u mom slučaju i jedno i drugo je jako puno, cijena je i više nego prihvatljiva. Vikendima i u vrijeme večere cijena je 99 kn po osobi, ali tada imate još jedan stol na kojem se nalaze sirovi sastojci (meso, morski plodovi, tjestenina i povrće) koje sami birate i nosite kuharu koji onda to sve peče, a vi možete gledati ili se vratiti za svoj stol i pričekati da vam konobar donese kada je gotovo.

Također postoji i opcija gableca, koju ja ne bi ni skužila da nisam primijetila ljude sa toliko pretrpanim tanjurima da im sve ispada iz njih. Prvo sam komentirala “gle ovog pretjerano korpulentnog gospodina, prelijen je dignuti se više puta i otići po hranu pa si je natrpao tri puta više nego što stane na tanjur” jer ja volim stavljati po malo na tanjur i onda odlaziti jedno stotinjak puta po hranu (tako vježbam, krećem se, pa će se manje lovit – dijeta, kako sam već napomenula). No onda sam vidjela tablu sa opcijom gableca koja podrazumijeva jedan tanjur sa dva glavna jela i dva priloga za 35 kn. Nije bitno koliko natrpate, bitno je da sve stane u jedan tanjur. Tada sam shvatila korpulentnog gospodina. I ja bi isto toliko natrpala i pojela. Da nisam na dijeti, logično.

Super mi je i to što je ispred Solidum centra (Wok one je naime u sklopu istoga) veliki besplatni parking, a nije potrebna ni rezervacija stola. Prvi put sam zvala da rezerviram stol i onda mi je djelatnica, pretpostavljam Kineskinja, rekla: “Ti ne trebaš ništa. Ti samo dođeš.” i od onda ja samo dođem. I samo sam došla već više puta. I samo ću doći još više puta.

Na kraju samo želim reći da ovo nije plaćena reklama od strane Wok one-a. Jednog dana kada postanem svjetski poznata blogerica možda mi netko nešto i plati (dovoljno je da me nahrani, ne trebaju mi novci), a do tada ću pisati o onom gdje me srce (ili želudac u ovom slučaju) vuče.